Tretman otpadnih voda

Analiza otpadnih voda i efluenta
Tretman otpadnih voda je proces kojim se uklanja većina zagađivača iz otpadnih voda ili kanalizacije i proizvodi tečni efluent pogodan za odlaganje u prirodni okoliš i mulj. Da bi bio efikasan, otpadne vode se moraju transportovati do postrojenja za prečišćavanje odgovarajućim cijevima i infrastrukturom, a sam proces mora biti podložan regulaciji i kontroli. Druge otpadne vode često zahtijevaju različite, a ponekad i specijalizirane metode tretmana. Na najjednostavnijem nivou, tretman otpadnih voda i većine otpadnih voda je odvajanjem čvrstih materija od tečnosti, obično taloženjem. Postepenim pretvaranjem rastvorenog materijala u čvrstu materiju, obično biološki flokul, i taloženjem istog, proizvodi se tok efluenta sve veće čistoće.
Opis
Kanalizacija je tečni otpad iz toaleta, kada, tuševa, kuhinja itd. koji se odlaže putem kanalizacije. U mnogim područjima kanalizacija također uključuje i dio tečnog otpada iz industrije i trgovine. U mnogim zemljama otpad iz toaleta se naziva prljavim otpadom, otpad iz predmeta kao što su umivaonici, kade i kuhinje naziva se taložnom vodom, a industrijski i komercijalni otpad se naziva komercijalnim otpadom. Podjela kućnih otpadnih voda na sivu i crnu vodu postaje sve češća u razvijenom svijetu, pri čemu je dozvoljeno koristiti sivu vodu za zalijevanje biljaka ili reciklirati za ispiranje toaleta. Veliki dio kanalizacije također uključuje i dio površinske vode s krovova ili tvrdih površina. Komunalne otpadne vode stoga uključuju ispuštanje tečnog otpada iz stambenih, komercijalnih i industrijskih objekata, a mogu uključivati ​​i oticanje oborinskih voda.

Općenito testirani parametri:

• BPK (Biohemijska potrošnja kisika)

•KPK (Hemijska potrošnja kisika)

•MLSS (Mješovite tečne suspendirane tvari)

•Ulje i mast

•pH

•Provodljivost

•Ukupno rastvorene čvrste materije

BPK (Biohemijska potrošnja kisika):
Biohemijska potrošnja kisika ili BPK je količina rastvorenog kisika potrebna aerobnim biološkim organizmima u vodenoj površini da razgrade organski materijal prisutan u datom uzorku vode na određenoj temperaturi tokom određenog vremenskog perioda. Termin se također odnosi na hemijski postupak za određivanje ove količine. Ovo nije precizan kvantitativni test, iako se široko koristi kao pokazatelj organskog kvaliteta vode. BPK se može koristiti kao mjera efikasnosti postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. U većini zemalja se navodi kao konvencionalni zagađivač.
KPK (Hemijska potrošnja kisika):
U hemiji okoliša, test hemijske potrošnje kisika (KPK) se obično koristi za indirektno mjerenje količine organskih spojeva u vodi. Većina primjena KPK-a određuje količinu organskih zagađivača koji se nalaze u površinskim vodama (npr. jezerima i rijekama) ili otpadnim vodama, što KPK čini korisnom mjerom kvalitete vode. Mnoge vlade nameću stroge propise u vezi s maksimalnom dozvoljenom potrošnjom kisika u otpadnim vodama prije nego što se mogu vratiti u okoliš.

cr.tretman vode